Sudska praksa u predmetima roditeljske otmice djece

Predmet 1 — R.S. protiv Poljske

R.S. protiv Poljske (zahtjev br. 63777/09), 21. srpnja 2015.

Dvoje poljskih državljana nastanjenih u Švicarskoj, roditelji dvoje djece švedsko-poljskog državljanstva, razveli su se. Majka je od oca zatražila dopuštenje da s djecom otputuje na odmor u Poljsku, na što je otac pristao.

Međutim, majka je odlučila ostati u Poljskoj, gdje je pokrenula brakorazvodni postupak te postupak radi dobivanja privremene skrbi nad djecom tijekom trajanja brakorazvodnog postupka, a da o tome nije obavijestila oca.

Poljski sudovi dodijelili su skrb nad djecom ne uzevši u obzir pravo mjesta uobičajenog boravišta djece, odnosno švicarsko pravo.

Nakon što je iscrpio pravne lijekove pred poljskim sudovima, otac je podnio zahtjev Europskom sudu za ljudska prava pozivajući se na povredu članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Sud je utvrdio povredu tog članka i, posljedično, povredu prava oca na poštovanje obiteljskog života. Stoga je naložio Poljskoj da ocu isplati naknadu za neimovinsku i imovinsku štetu nastalu zbog nepoštovanja njegova prava na privatni i obiteljski život.

Međutim, valja napomenuti da se svi suci koji su odlučivali o tom predmetu nisu složili s tom odlukom. Dvoje sudaca smatralo je da je, s obzirom na iznesene činjenice i ponašanje oca prema majci, bilo razumljivo da je majka željela započeti novi život u Poljskoj. Naime, otac je ograničio financijska sredstva svoje supruge, zatražio od nje da napusti obiteljski dom i ostavio joj samo 9.000 švicarskih franaka za život.

Prema tome, Europski sud nije ponovno ocjenjivao činjenice kao takve, nego se usredotočio na situaciju s aspekta članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tumačenog u vezi s Haškom konvencijom.

HUDOC: hudoc.echr.coe.int/fre?i=001-156261

Predmet 2 — B. protiv Belgije

B. protiv Belgije (zahtjev br. 4320/11), 19. studenoga 2012.

Američko-belgijski par, roditelji djeteta s dvojnim državljanstvom, razdvojio se nakon obiteljskog nasilja kojem je majka bila izložena tijekom trudnoće.

Otac je potom zatražio isključivu skrb nad djetetom. Istodobno je protiv majke pokrenut kazneni postupak zbog socijalne prijevare.

Nakon razdoblja medijacije organizirane u okviru američkog pravosudnog sustava, zajednička skrb dodijeljena je oboma roditeljima. Roditeljima je također bilo zabranjeno napustiti državno područje s djetetom bez službene pisane suglasnosti drugog roditelja.

Unatoč tome, majka je napustila područje Sjedinjenih Američkih Država s djetetom bez očeva odobrenja. Američki sud je stoga donio odluku kojom je isključivu skrb dodijelio ocu.

Po dolasku u Belgiju, majka je pokrenula postupak radi dobivanja isključive skrbi nad djetetom i uzdržavanja djeteta.

Istodobno je otac podnio zahtjev središnjim tijelima na temelju Haške konvencije.

Budući da je belgijsko državno odvjetništvo odbilo vratiti dijete, pokrenut je sudski postupak pred prvostupanjskim sudom. Taj je sud prihvatio da dijete može ostati s majkom zbog rijetkih kontakata koje je dijete imalo s ocem, čak i dok se nalazilo u Sjedinjenim Američkim Državama. Ocu je umjesto toga određeno pravo na viđanje.

Nakon toga je podnesena žalba, a žalbeni sud je preinačio prvostupanjsku odluku, što je značilo da se dijete mora vratiti u Sjedinjene Američke Države.

Majka je potom predmet iznijela pred Kasacijski sud, čija je uloga tumačenje prava. Kasacijski sud najprije je zatražio mišljenje Europskog suda za ljudska prava. U međuvremenu je otac pokušao oteti dijete ispred škole kako bi ga vratio u Sjedinjene Američke Države. Zbog toga je Sud zabranio ocu da izvede dijete iz zemlje.

Pri donošenju odluke Sud je uzeo u obzir članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te članak 13. Haške konvencije.

S obzirom na vrijeme provedeno u drugoj državi i snažne veze između majke i djeteta, Sud je zaključio da najbolji interes djeteta ne dopušta njegov povratak u Sjedinjene Američke Države. Sud je utvrdio da žalbeni sud nije odlučivao u skladu s člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom toga, odluka Kasacijskog suda koja bi slijedila isti pristup ne bi se mogla donijeti bez povrede navedenog članka, jer situacija nije bila ispitana s aspekta članka 13. stavka 1. točke b) Haške konvencije, čime je povrijeđen postupak odlučivanja koji zahtijeva članak 8.

HUDOC: hudoc.echr.coe.int/fre?i=001-112087

Predmet 3 — Serghides protiv Poljske

Serghides protiv Poljske (zahtjev br. 31515/04), 2. studenoga 2010., konačno 2. veljače 2011.

Anglo-poljski par koji je živio u Londonu i imao jedno dijete razveo se. Nakon razvoda dijete je živjelo s majkom, koja se obvezala da neće napustiti britansko državno područje bez formalne suglasnosti suca i/ili oca.

Međutim, majka je sprječavala oca da viđa svoje dijete. Otac je stoga pokrenuo postupak pred sudom radi ostvarivanja svojeg prava na viđanje. Kada je sudac naložio majci da ocu omogući ostvarivanje tog prava, majka je napustila zemlju s djetetom i otišla u Poljsku. High Court u Londonu tada je naložio hitan povratak djeteta u Ujedinjenu Kraljevinu.

Poljski okružni sud odbio je povratak uz obrazloženje da bi povratak djeteta mogao izložiti dijete psihičkoj ili fizičkoj opasnosti, ili majku dovesti u nepodnošljivu situaciju u smislu članka 13. Haške konvencije.

Uslijedila je žalba regionalnom sudu. Regionalni sud ukinuo je odluku i vratio predmet na ponovno odlučivanje, smatrajući da je sud uzeo u obzir samo interese majke. Okružni sud, ponovno odlučujući o predmetu, ponovno je odbio zahtjev uz obrazloženje da se podnositelj ne može pozivati na pravo na skrb u odnosu na dijete zbog ništavosti njegova braka prema britanskom pravu. Otac je ponovno podnio žalbu, a regionalni sud naložio je hitan povratak djeteta u Ujedinjenu Kraljevinu, smatrajući da činjenica da se majka ne želi vratiti u Ujedinjenu Kraljevinu, gdje bi se mogla suočiti s kaznenim postupkom, ne smije biti zapreka povratku djeteta.

Nakon te odluke majka je promijenila adresu ne obavijestivši ni suca ni oca te je pokrenula postupak osporavanja odluke. Otac je stoga angažirao privatnu detektivsku agenciju kako bi vratio svoje dijete.

Dijete i majka su pronađeni. Nakon što je ponovno bio sa svojom kćeri, otac se želio vratiti u Ujedinjenu Kraljevinu, no lokalna tijela to su odbila smatrajući da bi takvo postupanje bilo nezakonito.

Postupak osporavanja koji je pokrenula majka zatim je doveo do odlučivanja pred okružnim sudom, koji je odbio povratak djeteta u Ujedinjenu Kraljevinu uz obrazloženje da se dijete integriralo u svoje novo okruženje u Poljskoj. Sud je također smatrao da bi odnosi između oca i djeteta bili dodatno otežani nakon posljednjih događaja te da majka zauzima važnije mjesto u životu djeteta nego otac.

Otac je ponovno podnio žalbu, no ovaj put regionalni sud odbio je žalbu i odlučio u posljednjem stupnju.

Otac je stoga pokrenuo postupak pred Europskim sudom za ljudska prava, pozivajući se na članak 8., koji se odnosi na pravo na poštovanje obiteljskog života. Tvrdio je da je postupak trajao predugo, protivno odredbama Haške konvencije i članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Sud je utvrdio da kašnjenja nisu utjecala na konačne odluke kojima je odbijen povratak djeteta u Ujedinjenu Kraljevinu te da je upravo ponašanje oba roditelja dovelo do takvog ishoda. ESLJP je zahtjev proglasio dopuštenim na temelju članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tumačenog u vezi s Haškom konvencijom, ali je presudio da nije došlo do povrede članka 8. Konvencije.

HUDOC: hudoc.echr.coe.int/fre?i=001-101487

Predmet 4 — Stochlak protiv Poljske

Stochlak protiv Poljske (zahtjev br. 38273/02), 22. rujna 2009.

Poljski par s boravištem u Kanadi, roditelji djeteta koje je imalo poljsko i kanadsko državljanstvo, otputovao je s djetetom na odmor u Poljsku.

Po dolasku u Poljsku majka je izjavila da se više ne želi vratiti u Kanadu i da želi živjeti u Poljskoj s djetetom. Zatim je odvela dijete i sakrila se.

Otac je pred Obiteljskim sudom u Ontariju, Kanada, podnio zahtjev za povratak djeteta. Sud je naložio povratak djeteta, budući da je dijete imalo boravište u Kanadi.

Budući da se situacija nakon te odluke nije promijenila, otac je pokrenuo postupak pred poljskim sudovima radi povratka svoje kćeri, pozivajući se na Hašku konvenciju od 25. listopada 1980. Poljski sudovi naložili su povratak djeteta ocu.

Istodobno je otac pokrenuo građanski ovršni postupak kako bi sudski ovršitelj bio ovlašten preuzeti dijete, po potrebi i prisilno. Sud je utvrdio da je majka zakonski obvezna vratiti dijete te da će, u slučaju neizvršenja, predmet biti proslijeđen sudskom ovršitelju radi prisilnog izvršenja. Međutim, te se mjere nisu mogle provesti jer je majka sakrila dijete i nije ju bilo moguće pronaći.

To je dovelo do pokretanja kaznenog postupka protiv majke pred poljskim sudovima.

Dijete je pronađeno nakon potrage koju su organizirali specijalizirana jedinica u Poljskoj i tim privatnih detektiva. Dijete je potom predano ocu.

Otac je zatim pokrenuo postupak pred Europskim sudom za ljudska prava tvrdeći da poljska tijela nisu poštovala članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji se odnosi na pravo na poštovanje obiteljskog života. Pozivao se na prekomjerno trajanje postupaka i na nedostatak djelovanja tijela radi olakšavanja odnosa između oca i djeteta te osiguravanja školovanja djeteta u Poljskoj. Tvrdio je da je to protivno vrijednostima Haške konvencije, koja zahtijeva brze i učinkovite mjere radi zaštite najboljeg interesa djeteta.

Sud je utvrdio da su protiv majke mogle biti poduzete prisilne mjere, kao i sankcije zbog protupravnog ponašanja. Stoga je utvrdio da je poljska država povrijedila članak 8. Konvencije i naložio joj da ocu isplati novčanu naknadu za neimovinsku štetu.

HUDOC: hudoc.echr.coe.int/fre?i=001-94079

Članak 1. Haške konvencije od 25. listopada 1980.

Ciljevi ove Konvencije su:

osigurati hitan povratak djece koja su protupravno odvedena u bilo koju državu ugovornicu ili su u njoj zadržana;
osigurati da se prava na skrb i prava na viđanje prema pravu jedne države ugovornice stvarno poštuju u drugim državama ugovornicama.