Međunarodno pravo

Članak 35. – Konvencija o pravima djeteta iz 1990. godine:

Države stranke će poduzeti sve odgovarajuće nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere kako bi spriječile otmicu, prodaju i trgovinu djecom u bilo koju svrhu i u bilo kojem obliku.

Preuzeto iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP):

Dana 4. studenoga 1950., države članice Vijeća Europe usvojile su Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Potonja se također primjenjuje na roditeljske otmice uglavnom putem svojega članka 8. koji se odnosi – osobito – na pravo na poštovanje obiteljskog života.

Haška konvencija o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece iz 1980. godine:

Ova Konvencija, čije su potpisnice 87 država, obvezuje te države na suradnju kada je riječ o međunarodnoj otmici djece, uz uspostavu središnjeg tijela u svakoj državi. Ona moraju održavati međusobnu suradnju u slučajevima protupravnog odvođenja djece ili protupravnog zadržavanja. Mogu im se obratiti građani koji žele ishoditi povratak svojega djeteta ili međunarodno ostvarivanje prava na kontakte s djetetom.

Napominjemo da postoje i unutarnji zakoni svake države koji uređuju sporove protupravnog odvođenja djece na međunarodnoj razini. To znači da domaći zakoni predviđaju građanski postupak koji će se provesti u vašoj državi ili u državi u kojoj se nalazi vaše dijete. Stoga nacionalni sudovi najprije odlučuju o predmetima protupravnog odvođenja djece i prvi će odlučivati o vašem predmetu.

Ciljevi ove Konvencije su:

(a) osigurati što brži povratak djece protupravno odvedene ili zadržane u nekoj državi ugovornici; i

(b) osigurati da se pravo na skrb o djetetu i pravo na kontakte prema pravu jedne države ugovornice učinkovito poštuju u drugim državama.

Članak 1. Haške konvencije od 25. listopada 1980.